D-moll...
Odlutash ponekad i sanjam sam.Priznajem ne ide ,
ali pokushavam...
I uvek dodje D-moll...
Spusti se ko lopov po zhicama,ruke mi napuni tvojim sitnicama...
I teshko prodje sve to...
Jedan D-moll me dobije... Kako odesh ti,u sobi je...
Glupi D-moll uvek sazna kad je to...
Uhvati me chvrsto i ne popushta...
Lud je za tishinom ,to ne propushta...
Vodi me u svoj plavichasti dom...
Jedan D-moll me razvali... Neki bi to prosto tugom nazvali...
Niije to... Shta je tuga za D-moll?
Ponekad te nema i sasvim sam izmishljam nachin
da malo smuvam dan,ali je lukav D-moll.
Pusti da se svetla svud prigushe
sacheka poslednje zvezde namigushe...
Vuche mi rukav,idemo...
Plashi me on,gde si ti,hiljadu se stvari moglo desiti.
Glupi D-moll za kim tuguje svu noc.
Uzme me u svoju tamnu kochiju,nebo primi boju tvojih ochiju.
Znam taj put,to je prechica za bol...
Jedan D-moll me razvali,neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to,shta je tuga za D-moll?
Ostala je knjiga sa par neprochitanih strana,
i neke stvarchice od Herendi porcelana,
jedan pulover u kom si bila...
I ostala je plocha Best of Ry Cooder,
i fina mala plava kutijica za puder.
I ja sam te ostao zheljan dok me bude,moja mila...
|